15.8.06. Hodočasnici iz Srebrenice za Veliku Gospu u Breškama. 20.8.06. Dolazak kardinala Vinka Puljića u Srebrenicu i Potočare: 23.8.06. Primopredaja župe Zvornik – Srebrenica između fra Petra Matanović i fra Martina Antunović, izaslanik Ordinarijata dekan tuzlanski Pero Iljkić. Fra Petar je predao dokumentaciju i pečat. U Zvorniku nema nikakvog sakralnog prostora ni inventara, a u Srebrenici ima kapela i crkveno ruho i knjige za misu. Misa se održaje jednom mjesečno ,prva nedjelja u mjesecu. Uvođenje u posjed župe obaviće se 3.9.u Srebrenici na misi. 30.8.06. Misa novoimenovanog župnika fra Martina Antunović u Srebrenici u 11.sati.Na misi se predstavio, pozdravio vjernike i slavio misu. Prisutno je bilo 27 vjernika. Poslije mise sastao se pred kapelom s vjernicima uz kavu i piće. Listopad Podnesen Zahtjev u Federaciji za registraciju Župnog ureda u Zvorniku kao pravnog Lica za dobivanje Matičnog broja. Odgovor iz Općine Zvornik da oduzeta zemlja u Zvorniku gdje je bila crkva,vodi se kao vlasništvo države, a da Republika Srpska nije donijela zakon o restituciji. 11.10.06. Rekolekcija u Srebrenici za svećenike i časne sestre iz Tuzlanskog kraja. 23.10.06. Posjet fra Martina Provincijalatu, Kruhu sv.Ante i Karitasu u Sarajevu, razgovor
Jednim minibusom iz Srebrenice je došla grupa hodočasnika u Breške za Veliku Gospu.Razlog je biolo hodočašće i iskustvo da dožive ogroman broj vjernika. Na misi su bili posebno pozdravljeni. Mnogi misle da poslije rata i nema katolika u Srebrenici.
Vrhbosanski nadbiskup i kardinal Vinko Puljić došao je u Srebrenicu oko 10.sati u pratnji tajnika i svoje sestre,časne sestre. Sastao se s vjernicima na zidinama starog franjevačkog samostana u Srebrenici kod novoobnovljene kapele svete Marije. Dočekao ga je novoimenovani župnik za Zvornik i Srebrenicu fra Martin Antunović i zbor mladeži koje je on doveo iz Tuzle za tu prigodu da sviraju i pjevaju. Pošto je fra Martin obavijesti gradonačelnika , policiju i medije o dolasku kardinala par dana ranije, veliki broj novinara i TV kuća poslalo je svoje predstavnike da to zabilježe. Kardinal je imao misu u kapeli ,gdje ga je službeno pozdravio fra Martin i zahvalio na posjeti, i rekao da je to prvi put da jedan kardinal dolazi u Srebrenicu. Poslije mile primio ih je gradonačelnik i bliži suradnici, gdje se razgovaralo o Srebrenici i uvjetima života katolika i ostalih građana. Nakon toga posjetili su Memorijalni centar u Potočarima gdje su se pomolili za sve stradale u nedavnom ratu.Sve vodeće Agencije navečer su prenijele vijest o posjeti kardinala Srebrenici i Potočarima u pozitivnom tonu.
Na prijedlog župnika iz Zvornika i Srebrenice fra Martina da se rekolekcija organizira u Srebrenici
prihvaćeno je. Prisutno osam svećenika-fratara iz Tuzle, Brežaka, Šikare i Drijenče, te sestre iz škole
KŠC iz samostana u Tuzli i sestre iz Šikare 9. Poslije mise i predavanja u kapeli i na zidinama samostana, drugi dio nastavljen na izvoru Crnog Gubera uz roštilj po sunčanom i veoma toplom vremenu. Prisutni i reporteri iz Svjetla Rijči koji su pravili reportažu o Srebrenici.
o pomoći i planovima za budućnost.Primio ga provincijal Fra Mijo Džolan i ekonom fra Zdravko Dadić. Fra Martin je upoznao provincijala o trenutnom stanju u Srebrenici i Zvorniku i projektima
koji su bili i mišljenje da li tako nastaviti? Pitanje nekog prostora za svećenika: Da li montažnu,
ili kupovinu jednu od kuća? Molba za nabavku auta, koju je u travnu podnio fra Petar nije realizirana. Provincijal je obećao da će provjeriti u Kenigštajnu šta ima od toga. Obećao pokriti troškova odlaska u Srebrenicu. Preporučio da se besplatno dostavlja 20 brojeva Svjetla Riječi.
Sastanak u Kruhu Sv.Ante s direktorom fra Stjepanom Radićem o pomoći za zimski period. Pred popis obitelji. Fra Stjepan je upoznat sa trenutnom situaciom jer se ranije brinuo za humanitarnu pomoć. Takav vid pomoći obustavljen jedino preporučuje teške socijalne slučajeve.
Trenutno prolaze samo osmišljeni projekti. On preporučuje kupovinu jedne garsonjere (jer su trenutno niske cijene) ako ne bude moguće dobiti neku montažnu drvenu prostoriju od humanitarnih organizacija. U Karitasu nije bilo direktora ali je predan popis obitelji potrebni pomoći iz Zvornika i Srebrenice.
7.11.06. Okrugli stol u Srebrenici, u organizaciji „Sare“ tema „Religija,politika i mediji“. Govorili su mjesni pravoslavni paroh Željko Teofilović , islamski Damir, fra Martin ,koordinator Prosinac Ispovijed starih i nemoćnih u Zvorniku. Obišao sam sve stare osobe koje su u evidenciji 26.12.06. BOŽIĆNI PRIJEM poslije pučke mise priredio je fra Martin u kući POMIRENJA U 14 h.
Fra Matrin se sastao i s Fidelom Kasipovićem koordinatorom projekta za prezentaciju kulturno povijesnog bogastva koji je predložio da se kapela i zidovi samostana uvrste u destinaciju zajedno
sa starim gradom. Bio je dogovor da se fra Martin sastane s direktoricom Arnesom Buljubašić u utorak, ali je onamorala hitno u Sarajevo, tako da je sastank odgođen za neko drugo vrijeme , tema ista.„Svjetlo riječi“ objavilo je reportažu o Srebrenici povodom Dušnog dana.
novinar iz Bijeljine. prisutno dosta svijeta i načelnik općine.
od prošle godine za blagoslov kuća. Uglavnom su te osobe još uvijek preplašene iako većina živi u
vlastitim kućama.
Iz Tuzle je došlo s fra Martinom nekoliko učenika gimnazije koji su pjevali na misi i na početku prijema.Odazvao se veliki broj uglednih ličnosti iz političkog, kulturnog i javnog života Srebrenice. Prisutan je bio imam iz Srebrenice Damir, a pravoslavni sveštenik Željko nije se pojavio.
3.6.09. Duhovna obnova svećenika tuzlanskog samostana i dekanata u Srebrenici. Predvodio Mons.dr.Anto Orlovac, Banjalučka biskupija. Početak ograđivanja katoličkog groblja u Srebrenici.
29.5.10. Prigodom Dana Srebrenice došla je veća grupa katolika iz Hrvatske koji su posjetili Memorijalni centar u Srebrenici (koji sveke godine organiziraju) Udruge hrvatsko-muslimanskog prijateljstva. 11.7.10. Zajednička sahrana pronađenih Bošnjaka u masovnim grobnicama u okolici Srebrenice. 19.11.10. Dogovor oko sanacije zidova samostana kod kapele Sv.Marije u Srebrenici. Zemlja oko kapele u Katastru u Srebrenici vodi se kao Društvena svojina, a samo Kapela i popločani dio oko kapele kao svojina Bosne Srebrene. Na starijim kartama prije 1984. cijela velika pacela vodila se kao „Društvena svojina“ i nije bilo nikakvih kuća. Župnik fra Martin je bio u Katastru u Srebrenici i zemlju kod stadiona „Guber“ na ulazu u Srebrenicu s desne strane, uknjiženo na: Rimokatoličko groblje Srebrenica: Valasništvo Župa Srca Isusova Zvornik-Srebrenica. Veličina parcele 4.062 m2. Ranije se vodila kao Društvena svojina-javno dobro pod nazivom,Kamenita luka pašnjak –šuma-groblje. Broj 454, 455/09. ZK uložak 553. S desne strane je granica put prema stadionu , s lijeve Betonara. Giometri su kod mjerenja ustanovili da je ,raniji vlasnik Pilane,uzurpirao jedan dio groblja. Granica između parcela je potok koji teče od Pravoslavnog groblja prema rijeci. Vlasnik je postavio Betonske cijevi i potok teče ispod zemlje a prostor je poravnao i granicu pomakao na štetu groblja. 5.12.10. Održali smo Božićni koncert u Domu kulture u Srebrenici. Izvođači su bili FRAMA (franjevačka mladež) iz Tuzle a izveli su adventske i Božićne pjesme. Prije koncerta predstavljen je i Vodič o Srebrenici (povijesni prikaz koji je priredio dr.fra Andrija Zirdum) a župnik fra Martin zajedno s fra Marijanom Karaulom iz Svjetla Riječi iz Sarajeva izdao u 2.000 primjeraka na hrvatskom i engleskom jeziku. Do sredine prosinca završeni su radovi oko konzerviranja starih zidova samostana koje je provela Klisa.
Srebrenica je smještena u brdima u prošlosti poznata kao malo rudarsko mjesto, posebno poznata po proizvodnji srebra, u novije vrijeme, olova i cinka. Bogata je izvorima mineralnih voda i brojnim šumama.
U doba srednjovjekovne Bosne ovdje su došli franjevci iz Hrvatske i Ugarske kao misionari i osnovali svoj prvi samostan jer je bila rskrnica puteva i važno rudarsko i trgovačko mjesto. Kasnije će cijela franjevačka provincija dobiti naziv „Bosna Srebrena“ i taj naziv nosi do danas.
Prošle godine u Srebrenici je obilježena 800 godišnjica osnivanja Franjevačkog reda u svijetu 1209 -2009. na temeljima porušenog starog samostana gdje se okupilo oko 250 franjevaca BiH.
Na tim temeljima 1991. proslavljeno 700 godina dolaska franjevaca u Bosnu i sagrađena jedna spomen kapela. Nakon rata od 2000. Na tom lokalitetu (kapeli) okupljaju se katolici na bogosluženje(misu) svake prve nedjelje u mjesecu te zapovjednim blagdanima.
Ja sam 2. župnik poslije rata koji odlazim u Srebrenicu iz Tuzle udaljenu oko 2,5 h vožnje autom i jednom pravcu i vodim brigu o ovim vjernicima već petu (5) godinu, za Srebrenicu, Bratunac i Zvornik.
U Srebrenici su i prije rata većinski narodi bili pripadnici islamske i pravoslavne vjere a tako je i danas. Otprilike po 5.000 ima jednih i drugih.
Katolici su manjina. U Srebrenici to je mala zajednica od oko 35 obitelji. Bili su protjerani za vrijeme rata i vratili su se u porušene stanove i kuće. Privreda je prestala raditi, fabrike su porušene, tako da su svi izgubili posao i oni koji su se vratiti, teško preživljavaju a mnogi su stari i bolesni.
Nemaju svoje političke partije, i nemaju predstavnika u lokalnoj općinskoj vlasti, pa teško mogu dobiti bilo kakav posao. Jedinu brigu o njima vodi katolička crkva i pomaže im preko Caritasa, Kruha sv.Ante i humanitarne-katoličke organizacije „Klisa“ u Srebrenici.
Donacije tim organizacijama se smanjuju i preusmjeravaju u druga krizna ratom ili prirodnim katastrofama pogođene krajeve.
Ovi vjernici bi željeli da mogu opet raditi da mogu od svoga rada živjeti.
Željeli bi održiv povratak.
Osim materijalne i moralne pomoći vjernicima, važna uloga crkve i vjere je rad na opraštanju, pomirenjenju i suživotu nakon rata.
Oni koji su istinski vjernici nalaze velik i važan oslonac u vjeri i Bogu. Vjera nas uči da nema kolektivne krivnje,nego je ona pojedinačna, da sud i kaznu prepustimo sudovima i Bogu, da iz duše izbace mržnju i osvetu i datrebamo naučiti živjeti s drugim i drugačijim. Druženje vjerskih službenika 3 konfesije, predavanja i okrugli stol.
Svega 775 žrtava +1 katolik.Među pronađenim bio je i katolik Rudolf Hren iz Srebrenice (nogometaš) koji još u srebrenici ima živu majku Barbaru Hren i suprugu i kćerku koji ne žive u Srebrenici. One su tražile da Rudolf bude sahranjen na zajedničkom groblju u Potočarima u Srebrenici uz katolički sprovod. Fra Martin je tražio da bude križ i sanduk na što su organizatori pristali. Prisutno je bilo oko 50.000 ljudi, politički vrh općine, države i nekoliko stranih država (Turske, Srbije, Francuske).
Rudolf je sahranjen na lijevoj strani groblja od ulaza na početku padine. Uz žuipnika fra Martina bio je i gvardijan tuzlanski fra Zdravko Anđić. Ekonom provincije BS fra Mirko Majdandžić i gvardijan iz Podsuseda kod Zgreba fra Tomo Anđić(dugogodišnji misionar u Malaviju u Africi).
Molitve i oproštajni govor na početku ceremonije pokoma muslimanskih žrtava i Hrena primljen je od strane muslimana pozitivno.