Draga braćo i sestre, dragi vjernici!

     Naša promišljanja uvijek započinjem ovim riječima, kako bismo se odmah na početku upitali: koliko smo radosni jedni s drugima, koliko smo jedni drugima dragi, koliko smo braća i sestre i po imenu i po prezimenu, i kako se uistinu trudimo u svojoj vjeri.

      Neke je stvari vrlo lako izgovoriti, ali kada dođu na provjeru, kada ih treba naglas kazati, onda nam nešto zapne u grlu ili se čak i uplašimo.

      Svjedoci smo stalnih previranja, svađa, raznih vrsta razmirica. Uvijek nekome nešto nije pravo i neprestano nalazi razlog za ljutnju i tako u nedogled.

      Kao i prijašnjih dana i nedjelja, tako ćemo i danas, pogledati što nam je najbolje učiniti za dobro ove naše žive Crkve kojoj pripadamo.