Želite li doći do Srebrenice potreban je jedan sat vožnje autom od Zvornika uzvodno Drinom, preko Drinjače, Konjević Polja, Bratunca i Potočara putem koji se probija kroz vrleti kao i rijeka Drina i njena pritoka Drinjača. Srebrenica je smještena u brdima, poput starih rudarskih gradova ko što su Vareš ili Kreševo. Opkoljena je velikim dijelom rijekom Drinom u u prošlosti je poznata kao malo rudarsko mjesto, poznata po proizvodnji srebra, zlata, olova i cinka. Bogata je izvorima mineralnih voda Crni Guber i brojnim šumama.
U doba srednjovjekovne Bosne ovdje su došli franjevci iz Hrvatske i Ugarske kao misionari i osnovali svoj prvi samostan.Srebrenica je bila raskrnica puteva i važno rudarsko i trgovačko mjesto. Kanije će cijela franjevačka provincija dobiti naziv „Bosna Srebrena“ i taj naziv nosi do danas.
Godine 2009. u Srebrenici je obilježena 800 godišnjica osnivanja Franjevačkog reda u svijetu 1209 -2009. na temeljima porušenog starog franjevačkog samostana gdje se okupilo oko 250 franjevaca iz cijele BiH.
Na tim istim temeljima 1991. proslavljena je 700 godina od dolaska franjevaca u Bosnu i sagrađena spomen kapela.
Nakon rata od 2002 na tom lokalitetu (kapeli) okupljaju se katolici na bogoslužje (misu) svake prve nedjelje u mjesecu te zapovjednim blagdanima.
Brigu o vjernicima povratnicima nakon rata u Srebrenici vodili su franjevci iz Sarajeva, fra Marko Oršolić a nakon njega fra Ivo Marković.
Uprava Provincije dogovorila je s nadbiskupom – kardinalom Puljićem da se odredi jedan svećenik koji bi volio brigu o župi Srca Isusova u Zvorniku i Srebrenici, te Bratuncu i Sapni. Župnikom je imenovan fra Petar Matanović koji je u to vrijeme vršio dužnost custosa provincije 2003-2006. On je u suradnji s katoličkim humanitarnim organizacijama iz Austrije i Njemačke realizirao nekoliko projekata održivog povratka. Nakon njegovog premještaja za župnika župe Zovik, imenovan je župnikom fra Marin Antunović 2006. On je uz dužnost direktora Opće gimnazije u KŠC-u u Tuzli ovaljao i dužnost župnika Zvornika i Srebrenice. Kako Zvornik i Srebrenica nemaju prostora za stanovanje svećenika, svećenik boravi u samostanu Tuzli i putuje u Srebrenicu udaljenu oko 2,5 h vožnje autom i jednom pravcu i vodi brigu o vjernicima Zvornika, Bratunca, Sapne i Srebrenice.
U Srebrenici su i prije rata većinski narodi bili islamske i pravoslavne vjere a tako je i danas. Otprilike po 5.000 ima jednih i drugih. Katolici su manjina. U Srebrenici je mala zajednica od oko 35 obitelji, u Bratuncu oko 20 obitelji. Mnogi od njih su u mješovitom braku. Bili su protjerani ili izbjegli za vrijeme rata i vratili su se u porušene stanove i kuće. Neki od su došli su iz okolice Sarajeva. Svi oni imaju isti problem, održivi povratak.
Prije rata Srbrenica je umala oko 12.000 uposlenih. Danas nema toliko stanovnika. Mnogi su započeli život negdje u svijetu i teško se odlučuju na povratak nakon dvadeset godina. Većina dolazi bar jednom godišnje u Komemorativni centar u Potočare 11.srpnja, da se pomoli za svoje pokojne koji su ondje pokopani ili na Dane Srebrenice kada grad oživi. Tijekom godine dolaze brojne delegacije, ekskurzije ili pojedinci koji posjećuju Potočare, stari grad Srebrenik, franjevački samostan sv.Marije na Klisi i brojne izvore ljekovitih voda Gubera. U Srebrenici radi rudnik olova u Sasama koji upošljavao oko 2500 radnika i još 4 tvornice.. Privreda je skoro prestala raditi, tvornice porušene, tako da su svi izgubili posao i oni koji su se vratiti, teško preživljavaju a velik broj je starih i bolesnih. Banja Buber odavno je devastirana, neki hoteli su pretvoreni u kolektivni centar za izbjegle osobe a ljekovite vode teku već dvadeset godina u obližnje potoke. U protekloj godini uloženi su veliki napori da se obnovi rad banjskih kapaciteta, grade se novi hoteli u centru Srebrenice i na samom izvoru Gubera. Hoće li to biti nastavak zdravstveno-banjskog turizma ili početak nečeg novog, ostaje da se vidi. O katolicima brigu jedino vodi katolička crkva, koja im pomaže preko Caritasa, Kruha sv.Ante i humanitarne-katoličke organizacije „Klisa“ u Srebrenici. Donacije i tim organizacijama se smanjuju i preusmjeravaju u druga krizna ratom ili prirodnim katastrofama pogođene krajeve. Zahvaljujući uspješnom radu «Klise» relalizirano je nekoliko projekata u službi najpotrebnijih. Ovi vjernici žele da mogu opet raditi i od svoga rada živjeti. Žele održiv povratak. Osim materijalne i moralne pomoći vjernicima, važnu ulogu ima crkva i vjera kako bi pomogla oboljelima vjernicima prevladati postratni sindrom. Osim materijalnih gubitaka, kuće, stana i posla, mnogi su izgubili svoje najbliže. Vjera u smisao života, u ljude u budućnost rad na opraštanju, pomirenjenju i suživotu nakon rata često je važnija od materijalnih potreba.. Oni koji su istinski vjernici nalaze velik i važan oslonac u vjeri i Bogu. Vjera nas uči da nema kolektivne krivnje,nego je ona pojedinačna, da sud i kaznu treba prepustiti sudovima i Bogu, da se iz duše mora izbaciti mržnja i osveta kako bi osoba postigla duševni mir. Druženje vjerskih službenika 3 konfesije, predavanja i okrugli stolovi, u službi su suživota, pomirenja i nadvladavanja postranog sindroma.
Fra Martin Antunović