Zvornik se nalazi u istočnoj Bosni na rijeci Drini, tj. Na granici između BiH i Srbije. Udaljen je 38km od Tuzle u smjeru jugoistoka. Crkvu sv. Marije i franjevački samostan u Zvorniku Bartol Pizanski bilježi u mačvanskoj kustodiji kao locum Sanctae Mariae de Campo (Campanili). U crkvi se nalazila čudotvorna slika „Crne ili Radosne Gospe“ koja je prenesena na Gradovrh 1533., a kasnije u seobi katolika odnesena u franjevački samostan u Bač, gdje se i danas čuva. Samostan je te godine porušen i napušten, a franjevci su preselili u samostan na Dradovrh iznad Tuzle. Grad se, po zvoniku franjevačkog samostana u srednjem veku zvao Zvonik (Zonicurn, Zuonich, Suonivh). Grad je pao pod okupatore Osmanlije 1462. Godine 1533. samostan je napušten, a crkva je pretvorena u Fethiju džamiju („osvojena“). Godine 1880., s dopuštenjem tadašnjeg zvorničkog načelnika Mujage Alspahića, dotadašnja Fethija džamija, na brijegu ponad grada, premda više nije bila u upotrebi kao džamija, vraćena je katolicima. Crkvu je blagoslovio kanonik stolnog kapitola vrhbosanskog, kasniji ljubljanski biskup Antun Jeglič. Minaret je uklonjen i postavljen uz crkvu drveni, privremeni zvonik. Zaslugom predsjednice odbora za gradnju crkve u Zvorniku gospođe Terezije Follner, rođ. Koch. zvono za crkvu stiglo je 1881. godine. Ta je crkva 18 godina ponovo služila katolicima, da bi, nakon smrti gradonačelnika, muslimani tražili povrat crkve, tj. u ruke Islamske zajednice, iako su imali 12 džamija u gradu. Bečki dvor, da ne bi dolazilo do nesporazuma s muslimanima, odluči, pod izlikom da je crkva stara i trošna, udovoljiti muslimanima. Tada crkva biva prazna, nikome nije pripala. Katolici se odlučiše graditi novu crkvu u središtu grada, a od nekadašnje, srednjevjekovne crkve ostao je jedan zid i ulazno stepenište, i to u dvorištu stanovnika Zvornika Vase Jovišića u naselju Fehtija. U okolici Zvornika u 14. stoljeću postojali su franjevački samostani u Ljuboviji, Teočaku i Srebrenici, ali nestaju u 15. stoljeću, osim onoga u Srebrenici, koji propada poslije 1690. godine. U Srebrenici su bile dvije franjevačke crkve: sv. Marije i gradska sv. Nikole. Po selima je bilo više crkava, kao Liješnju, Sasima itd. Današnja župa Zvornik obnovljena je 1903. godine odvajanjem pojedinih naselja od župe Bijeljine. Crkva je trebala biti posvećena sv. Mariji, kao i ranije, ali je na inzistiranje Austrijanaca, koji su za nju darovali veliku sliku Srca Isusova, crkva bila posvećena Srcu Isusovu, kao i cijela župa. U trenutku obnavljanja župe nije bilo crkve, nego je u tu svrhu služila soba u župnom stanu, koji je i sam već bio trošan. Drvena crkvica sagrađena je 1907, godine. Nova crkva Presveta Srca Isusova (zapravo obnovljena crkva sv. Marije) u Zvorniku srušena je 1946. godine. Ostao je samo drveni zvonik, a građevinski materijal iskorišten je za gradnju žitnog spremišta. Na mjestu gdje je bila katolička crkva izgrađena je pošta. Katolička župa Zvornik, u novije vrijeme Zvornik-Srebrenica, malobrojna je, budući da u cijelom kraju ima jako malo katolika. Župa nema crkvu ni župnu kuću, ali ima župnika koji vodi brigu u vjernicima Zvornika, Bratunca i Srebrenice, s privremenim sjedištem u Sarajevu. Misa se slavi jedino u kapeli sv. Marije u Srebrenici. Na području župe postoje dva rimokatolička groblja bez kapelica, i to u Karakaju i Srebrenici. Prema podacima od 31. prosinca 2014. župa Zvornik imala je 25 domaćinstava sa 70 katolika. Broj domaćinstava i katolika po naseljima: Zvornik – 10 domaćinstava sa 35 katolika, Bratunac (7,21), Srebrenica (7,14) i Sapna (1,1).